Pismo učitelju

Danas moj mali sin kreće u školu i sve će mu ondje neko vrijeme biti strano i novo i zato bih volio da budete nježni prema njemu. On kreće u pustolovinu koja ga može odvesti preko kontinenata, u avanturu koju će vjerojatno pratiti ratovi, tragedije, patnja. 
Takav će život zahtjevati vjeru, ljubav i hrabrost. 
Stoga, dragi učitelju, molim Vas, uhvatite ga za ruku i naučite ga onome što mora znati. 
Naučite ga, ali blago, ako možete. 
Naučite ga da na svakog neprijatelja dolazi i jedan prijatelj. Morat će spoznati da svi ljudi nisu pravedni ni iskreni. Naučite ga da na svakog podlaca dolazi jedan heroj, na svakog pokvarenog političara jedan predani vođa.

Naučite ga da je u školi mnogo časnije griješiti nego varati, neka zna časno gubiti i uživati u pobjedi. 
Naučite ga da bude obazriv s obazrivima, a nepopustljiv s grubima. 
Naučite ga odmah da je najlakše nadvladati nasilnike. Odvratite ga od zavisti ako možete i naučite ga tajni spokojnog osmijeha. Želio bih da se može nasmijati kada je tužan, naučite ga da suze nisu sramota, da slava može biti i u porazu, a očaj u uspjehu. 
Naučite ga da se ne obazire na cinike. Naučite ga, ako možete, čudesnosti knjiga, ali dajte mu također vremena da duboko razmišlja u vječnoj zagonetki ptica na nebu, pčela na suncu i cvijeću na zelenom brežuljku. Naučite ga da vjeruje vlastitoj ideji, čak i ako mu svi kažu da su one pogrešne. Pokušajte mome sinu dati snagu da slijedi gomilu kada svi to čine. Naučite ga da svakoga sasluša, ali naučite ga da probere sve što čuje i zadrži samo ono dobro što prođe kroz sito istine.

Naučite ga da proda svoje talente i mozak najboljem ponuđaču, ali da nikada ne izvjesi cijenu na svoje srce i dušu. Neka ima hrabrosti biti nestrpljiv i nek ima strpljenja biti hrabar. 
Naučite ga da uvijek ima uzvišenu vjeru u sebi, jer će isto tako imati vjeru u čovjeka i Boga.

Abraham Lincol

Preuzeto sa: http://www.snagauma.net/2014/02/pismo-uciteljima.html